DUHOVI
Bidli su siromašni ljudi, kao jaF, kao ti;
stiBsnuto rukom od leda;
baBcali su mreže u jezero,
iFmali su oči isA7prane od suza
il uFbirali porez na vraA7tima grada.
i lidce sivo od groznice i straha;
Kodliko se sjećam među njima,
miFslili su sigurno na izgubljena prijatelja,
ne biFjaše ni jednog doktora,
na žeBnu ostavljenu na kućnom pragu,
a oBnaj kojeg su zvali Učiteljem
na kriFž ukopan na vrhu brijeA7ga.
uFmro je, te pokopaše i NjeA7ga.
AKO ČUdJEŠ ŠUM S NECBA ...
AKO ČUdJEŠ ŠUM S NECBA,
I vjedtar pokuca na kućna vrata,
I KAKO VJEdTAR POTRESA VRAATA,
uFđe kao luđak u cijelu sobu,
POdSLUŠAJ: TO JE GLAS ŠTO TE ZOCVE,
a oBči i glas im bili od ognja,
TO JE POdZIV DA IDEŠ DALEAKO.
iziFđoše na trg izvikivati raA7dost.
TO JE OdGANJ ŠTO SE RAGĐA
Čodvječe koji čekaš sakriven u sjeni,
U OANOM KOJI ZNA ČEdKATI,
glaFs što govori upravo je za te,
U ONOM KOJI ZNA HRAFNITI
doBnosi ti radost, radosnu vijest:
NAA7DU LJUdBAVI.
stiFglo je već kraljevstvo BoA7žje.
Imali su u grudima srce, kao jaF, kao ti,
AKO ČUdJEŠ ŠUM S NECBA ...